Duhovi, dobri, loši i demoni

Ima li ikoga ko nije pomislio da je video duha, ili makar poželeo da mu se voljena osoba prikaže na bilo koji način? Svako je sposoban da osetih strah i emotivnu bol, tako da je velika verovatnoća da svako može nešto reći o svojim iskustvima.




Postoje ljudi koji su posvetili svoje živote pronalaženju dokaza da duhovi postoje, neki se nazivaju Lovcima na duhove. Po njihovom viđenju duhovi se dela na sledeće grupe:
1. Interaktivni - smatra se da ova grupa duhova potiče od poznatih ljudi. Oni vole da se pojavljuju, čak da dodiruju, stvaraju mirise, razgovaraju. Ponekada mogu da prenesu važne informacije ili da opomenu da se dešava nešto loše. Nekada se pojave samo zato što je osoba koja želi da ih vidi tužna.
2. Ektoplazma ili ekto magla. - izmaglica koja se javlja iznad površine. Može biti bela, siva ili čak crna. Mogu da miruju ili da se lagano kreću. Mogu da se nađu na grobljima ili na mestima velikih bitki. U našim krajevima kažu i da ih ima pored reka i na raskršćima.
3.Poltergejst - reč kojom se često opisuju duhovi. Značenje joj je "bučni duh". Oni mogu da pomeraju stvari, prave buku, ometaju ljude, čak i da ih dovode u opasnosti. Mogu i da zastrašuju ljudi. Iako se često pominju, ipak spadaju u najređe forme. Neki objašnjavaju da mogu delovati direktno na ljude, kao da ih zaposednu i da tako izazivaju efekte. Tumače se kao duše onih koji su preminuli nasilnom smrću ili iznenada.
4. Orbi - njih najčešće ima na fotografijama. Nejasna lopta svetla koja se povremeno viđa. Predstavlja duše koje putuju prostorom.
5. Tunelski duhovi - oni su najomiljeniji. Nalaze se u starim kućama. Objašnjavaju ih kao duše koje su krenule na drugu stranu, ali je tunel ostao otvoren i nikada nisu stigle.
Naravno, postoje i druge podele. Sve što ne podleže naučnom metodu može da ima svakakve podele.




Ako pominjemo duhove, moramo da pomenemo i ostale "srodnike". Neka od najširih podela podrazumeva sledeće oblike:
- pojave
- prikaze
- opsedače
- fantome
- poltergejste
- senke
- spektre
- duhove
- utvare
- aveti
- demone
- zloduhe

Sigurno se tu mogu naći mesta za još neke izraze, ali uglavnom se sve odnosi na slično. 
Glavna ideja koja se provlači je da osoba koja je preminula ima dušu ili dušu i deo energije koji odbijaju da pređu u neki drugi svet ili obitavaju na Zemlji kao nematerijalna bića. Razlozi za to su razni. Neki jednostavno ne žele da se odvoje od ovog sveta. Drugi ne mogu da prihvate smrt jer je došla iznenada. Treći su toliko zli da im to zlo ne dozvoljava prelaz u drugi svet, njima namenjen. 
Druga ideja je da su to duše koje su se vratile u ovaj svet da bi obavile neki zadatak, uglavnom loš i dolaze iz pakla, ali nekada i dobar.
Treća ideja je da se radi o neljudskim entitetima stvorenim u raju ili paklu.




Prvo pominjanje duhova vezujemo za rane države Mesopotamije - Samer, Vavilon i Asiriju. Zanimljivo je da se to sve prenosi na moderne religije.
Koncept duhova u Mesopotamiji je sličan koceptu senki u Podzemnom svetu u Antici. Označavali su ih imenom Gidim a vuče koren iz Akadijskog. Prevodi se kao bolestan od demona ili dolazak crnog. Gidim se stvarao u trenutku smrti od memorije umiruće osobe i odlazio je u podzemni svet Irkala. Rođaci umrlog su morali da prinose hranu i piće da bi olakšali stanje umrle osobe. Ako to ne bi uradili gidimi bi mogli da im donesu nesreću i bolest. Bolesti su dolazile od gidima, božanstva i demona.




O Egiptu i njihovom verovanju u duhove znamo uglavnom iz filmova. Ima začuđujuče dosta tačnih stvari. Valjda su im sama verovanja bila toliko zanimljiva da nije bilo potrebe da se izmišlja. Tu je i čuvena Knjiga mrtvih.
Stara Grčka ima drugačije viđenje duhova. Pominju se kod Homera na nekoliko mesta, ali sami duhovi nemaju neku posebnu ulogu u životu Starih Grka. Smatra se da ih ponekada koriste da ih upitaju za savete. Međutim u kasnijem periodu, negde oko 5 veka pre nove ere, stanje se naglo menja i duhovi počinju da se pominju kako neprekidno opsedaju žive a žive na grobljima.
Klitemnestra je prvi fikcionalni duh. Ona se pominje u Trilogiji Oresteja nastaloj u 5. veku p.n.e. 
U Arapskim noćima je opisana priča o duhu (džini) koji opseda kuću u Bagdadu.
Srednji vek, sve do Viktorijanske ere ne nudi široki dijapazon duhova već se oslanja samo na dva tipa - Duhove iz Čistilišta koji su duše umrlih i na Demone iz pakla.
Istaknuto mesto u pričama o duhovima zaslužuje Škotska. Moram priznati da sam obišao skoro sva poznata mesta, posebno u Edinburgu.




Okultnost, nekromancija i spiritualizam dolaze tek sa renesansom. Spiritizam ili francuski spiritualizam dolazi kao posebna kategorija zahvaljući knjizi u pet tomova Kodifikacija spiritista koju je napisao Hipolit Leon Dezival Rivail koristeći se pseudonimom Alan Kardek. On je uveo prizivanje duhova u zatvorenim seansama. To su kasnije proširili mnogi pisci pa i Artur Konan Dojl, Leon Denis, Johanes Greber.




Prva neslaganja sa pričom o postojanju duhova potiču iz 1813. godine od lekara Džona Feriara koji objašnjava da se radi o optičkim iluzijama. Njegov kolega Aleksandar Žak Fransoa Brier de Bosmont tvrdi da se radi o halucinacijama. 
Committee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal (CSICOP) ili sada sa skraćenim nazivom Committee for Skeptical Inquiry (CSI) je osnovan 1976. godine od strane Paula Kurca i Marčela Trazija sa ciljem istraživanja i pronalaženja istina naučnim metodama. Oni su bili i ostali najveći borci protiv praznoverja i svih nenaučnih tvrdnji. Tu si bili Martin Gardner, Rej Himan, Džejms Rendi. Pored njih i Isak Asimov, Karl Sagan, Burhus Skiner, Filip Klas i drugi.
Do sada su razotkrili joga letenje, terapeutski dodir, astrologiju, hodanje po vatri, vudu, magijska mišljenja, alternativnu medicinu, kanalisanje, medije, iskustvo bliske smrti, NLO, Bermudski trougao, homeopatiju, lečenje verom i reinkarnaciju. Za sve ovo su ubedljivo pokazali da ne postoje naučni dokazi (u prevodu - da su gluposti).
Bendžamin Radford iz CSI je 2016. godine objavio knjigu istraživanja o duhovima - Investigating Ghosts: The Scientific Search for Spirits. Ne samo da nijedan lovac na duhove nije mogao da ponudi bilo kakav dokaz, već ni među sobom ne mogu da se slože šta su duhovi, kako ih definišu, čemu pripadaju.
Na stranu što postoji puno prevaranata koji zarađuju na "duhovima", postoje brojni ljudi koji su potpuno ubeđeni da su videli duhove. Ne lažu, ne traže slavu, ne jure novac, jednostavno su ubeđeni u ono što su videli. Vajzman objašnjava da se radi o hipnogoškim halucinacijama ili o hodajućim snovima kada je mozak na prelazu između sna i jave.
Majkl Persinger smatra da se radi o efektiva geomagnetskih promena i solarnim olujama na mozak, što zaista može stimulisati centre u temporalnim lobusima koji se mogu videti na fMRI.
Ričard Lord je dokazao da nekada infrazvuk može u mozgu stvoriti osećaj koji opisuju mnogi koji su imali "iskustvo susreta sa duhom", iznenadni nalet hladnoće, strah, tugu, osećaj prisustva.




Teorija o postojanju duhova se duboko kosi sa svim zakonima fizike. Čak kada bi uzeli u obzir da ostaje neki nivo energije, a nikada nije dokazan, opet nedostaje bilo kakva mogućnost za memoriju, kretanje. Nedostaje izvor energije. Neko će reći da postoje sile koje se ne obaziru na fizičke zakone, božanske sile. Ne bih ulazio u filozofsku raspravu, ali takva tvrdnja opet odudara sama od sebe, jer onda su sve sile božije, zašto samo jedna ne može da se izmeri? Druga nelogičnost, ako reaguje na naš vidljivi i merljivi svet, onda to dejstvo mora biti merljivo. Ako ne postoji fizički dokaz pomeranja energije, onda nema uticaja na naš merljivi svet. Dolazimo do kvake 22. Ako čak i postoje duhovi, oni se ne mogu videti u našem svetu i ne mogu imati nikakvo dejstvo u našem svetu i samim tim ne može postojati nikakav dokaz njihovog postojanja, čak ni subjektivni. Ne postoji akcija da bi bilo reakcije, da ne ulazim u duboka polja kvantne fizike koja ni meni samom nisu dovoljno jasna, a jasnija su mi nego mnogima.

Naša čula imaju tu tendenciju da nas zavaraju. Mozak radi tako, upotpunjuje informacije koje nedostaju na slici. Neko je jednom rekao - Kako to da kada se okliznem i padnem snimi me 6 kamera sa rezolucijom da mi se vidi koren dlake a kad god se desi nešto paranormalno snimci su mutni kao da ih je slikao moj pokojni deda koji je ustao iz groba a tresu mu se ruke i ne vidi na jedno oko a i na to što vidi ima mrenu.
Nikome ne osporavam da je nešto video, ali sve mora, jednostavno mora, ispunjavati osnovne fizičke zakone. Ako neko tvrdokorno veruje da osnovni zakoni fizike (potpuno prirodni zakoni, možemo reći zakoni prirode) ne važe, onda je do njega a ne do fizike.


Postojanje CSI mi je dalo ideju, a imam je odavno, par puta sam raspravljao sa prijateljima o tome, da napravimo slično udruženje na Balkanu. Svako ko ima neku ideju kako to da uradimo može da komentariše u Nauci. 


Prethodni tekstovi:



Коментари

Популарни постови