Kako mali avaksi zamišljaju chemtrailse

Слика
Slučajno naletim na ovo ispod. Prvo sam se smejao pola sata a onda rešio da malo rušimo sneška.  Ovo su otrovi kojima nas trenutno zaprašuju kao komarce: 1.*-Pseudomonas Aeruginosa* – bakterija koja napada uglavnom ljudski dišni sustav; 2.*-Pseudomonas fluorescens* – bakterija koja uzrokuje infekcije krvi i dišnog sustava; 3. *-Serratia marcescens* - bakterija uzročnik upala pluća, upala mozga, upala srčanog mišića; 4.*-Mycoplasma* fermentes incognitus, vrsta pretpostavljeni patogeni mikroorganizam da je stvoren bioinženjeringom u SAD-u vojnih laboratorija i koji je pronađen u 45% američkih vojnika boluje od golfa tzv sindrom; 5.*-Streptomyces i druge vrste gljiva;* 6.*-Neke vrste kvasaca;* 7.*-Određene bakterije* koje sadrže specifične enzimi koji mogu modificirati ljudski genom; 8.*-barijeve soli;* 9.*-Aluminij* - čestice mikronskih dimenzija; (zanimljivo je da ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti imaju veću količinu aluminij u mozgu); 10.*-Etilen dibromid* (dibromoetan) C2H4Br2

Divni svet bez vakcina

U svim lepim pričama iz doba kada se lečilo, pa ničim, makar ničim posebno efikasnim, imamo divne opise ljudi koji su živeli i njihovih ljubavi. Kako je i red, makar za to doba, priče se završavaju smrću. Kuga, kolera, groznica, možemo reći grip. I to je tako normalno.

Volim jednu pesmu iz Irske, iz Dablina, o lepoj Moli Maloun koja je prodavala školjke i ostrige. Možda najlepša devojka Dablina.

„U Dablinu, gradu finom, gde su devojke tako lepe
Moje oči su ugledale nju, prelepu Moli Maloun.
Gurala je svoja kolica, uzduž i popreko uzvikujući
Školjke, ostrige, žive, žive, o.“


Pesma se završava na pravi irski način – jednog dana je umrla od groznice. Njen duh se i dalje čuje uzduž i popreko kako uzvikuje – školjke, ostrige, žive, žive, o.

Lepo doba, zar ne? A i živeli su dugo. Ako nekim čudom prežive rođenje, tu su boginje, veliki kašalj, difterija. Naravno detinjstvo bez tetanusa i besnila nije pravo detinjstvo. A onda kreće tuberkuloza, jektika, sušica, ima puno imena. Divan život, dostojan pesmi. Retko koga starost dovede do bora. Lepi, mladi i mrtvi. Dobro, bar pre nego ih unakazi guba, lepra i slična egzotika.

Sve sam više mišljenja da treba udovoljiti drekavcima. Neka oni malo leče, dosta smo mi. Neka obaraju avione, ukidaju lekove i vratiće se lepo doba iz pesmi.


„Živi, živi, o.“
Zvuči zlokobno. Zvuci se protežu svuda i kao da ulaze u kosti onih malobrojnih koji ih čuju.
“I onda je umrla od groznice, niko nije mogao da je spase.“
I sada umiru sa visokom temperaturom, mnogi na respiratorima i niko ne može da ih spase. 
                                                                                                (iz moje knjige)

Da bi se vratila divna stara vremena bez vakcina potrebno je samo da ćutite i da držite glavu u pesku. Možete vi to. Mogu i lekari koji daju antibiotike kao bombone svim pacijentima, pratiocima i slučajnim prolaznicima. Kao i oni koji u poverenju preporučuju da se ne primi vakcina ili da se piju probiotici uz vakcinu, za svaki slučaj, a mogu i antibiotici, ma što da ne.

Ne znam ko pravi više štete, oni koji ćute i sklanjaju se ili ovi maloumnici koji urlaju o kojekakvim trovanjima, moćnicima i ostalim umobolnostima. Nema tu povratka. Niko ih ne kažnjava za laži. Možda počnu da napadaju vakcinalne punktove, može im se, nema sankcija za to.

Dobro došli nazad u svet bez vakcina, neznalice su prevladale.

"Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa." Edmund Burke





Коментари

Популарни постови са овог блога

SZO počela da širi pseudonauku

Kako iznervirati radiologa

Kvantna Medicina - šta tu nije jasno?