Zašto epidemiolozi predlažu nepopularne mere

U toku je pandemija nove, nama nepoznate virusne bolesti. Prenosi je virus koga smo nazvali SARS-CoV-2. Protiv virusa ne postoje dovoljno efikasni lekovi, vakcina se ubrzano traži ali je za mnoge već kasno, epidemija je tu, među nama.

Chinatopix via AP


Kako da je pobedimo? Normalno, ovo što pišem je tekst koji bi vam izgovorili epidemiolozi ali oni su sada zauzeti velikim poslom za koji su školovani i ne treba im smetati.

Kada zaražena jedinka dođe u neku zajednicu odmah počinje da seje viruse oko sebe. Osnovni smisao je pronaći jedinku i kontakte dok su u malom broju. Dok je takvo stanje primenjuju se tehnike izolacije pojedinaca. Zašto? Da ne bi širili infekciju. Ako se tada zaustave nema epidemije.

Međutim, teško je pronaći pojedinca koji već nije preneo infekciju. Posao epidemiologa je da pronađu kontakte i njihove kontakte. Oni se izoluju. Ako je potrebno organizuje se karantin. Ako su kontakti blizu, blokira se čitav deo u kome se nalaze.

To je kada se radi o jednom žarištu i takozvanom nultom pacijentu. Ipak, epidemija nije krenula iz Srbije, prilično kasno se pojavila, importovana iz drugih država. Tako je odjednom bilo više žarišta pa ne možemo govoriti o klasičnom nultom pacijentu od koga je sve krenulo.

Ako su žarišta geografski blizu, moguće je zatvarati delove pojedinačno, koristiti izolaciju i samoizolaciju kao i karantin. Još uvek nisu potrebne posebne druge mere. Važno je izolovati čitave porodice i kontakte. Sve što se dešava je još uvek pod kontrolom.




Kada se pojavi naznaka da će krenuti širenje kroz zajednicu, recimo kroz školu, zatvaraju se škole. To je najbolja preventiva recimo kod gripa i morbila. Kako se radi o nepoznatom virusu to je i kod nas bila jedna od prvih mera.

Kada se registruje prvi pacijent koji nije povezan sa prethodnim slučajevima znači da je došlo do širenja u zajednici. to znači da mere nisu uspele i da je vreme za oštrije mere.

Jedna od mera, koja je primenjena kod nas, je potpuno distanciranje svih pojedinaca. Ako se to primenjuje onda nema načina da se virus prenese.

Kada se ne poštuju određene mere distanciranja, sledeća mera, nažalost drastičana, je totalni karantin.

Pacijenti se smeštaju u zajednički prostor. Odvajaju se po težini. Postoji više vrsta grupnih smeštaja. Ako se radi o malom broju slučajeva, moguće je i preporučljivi ljude smeštati u motele na obodima gradova, tako je svako izolovan a ima sve potrebne uslove komoditeta. Međutim, ako dolazi do značajnog dnevnog porasta broja obolelih onda se moraju promeniti drugi prostori.

Jedan od najboljih prostora su šoping centri, posebno oni koji imaju brojne zasebne radnje. Sve se isprazni i organizuje. Opet, to je moguće kada ima dovoljno osoblja koje može da opsluži sve. Porastom broja obolelih takvi prostori postaju neadekvatni jer se smanjuje i broj osoblja.

(Image credit: John Nacion/NurPhoto via Getty Images)


Sledeći mogući prostor su sale za male sportove ali nisu potpuno adekvatne zbog broja ulaza/izlaza.

Kada broj zaraženih premašuje smeštajne kapacitete, organizuje se smeštaj u velikim prostorima kao što su sportske hale. Zašto je sportska hala pogodan prostor?

Prvo svaka hala ima više ulaza. Potreban je poseban ulaz za bolesne, poseban izlaz za one koji su ozdravili, poseban izlaz za one kojima se stanje pogoršava i moraju na lečenje u pravu bolnicu. Potreban je ulaz za osoblje, potreban je izlaz za osoblje. To su prostori sa velikom zapreminom vazduha koji se izduvava. Potrebno je značajno manje osoblja. Lakše je za nadgledanje. Sportske hale imaju rešene toalete kao i tuševe. Imaju struju, lako je da se namontiraju videobimovi tako da to vreme tamo prođe brže. 

Ako ni to ne pomaže, krajnji stepen je smeštanje ljudi na stadione u vojničke šatore. Nadamo se da to toga neće doći.

Na kraju nepopularna mera: totalna zabrana izlaska u trajanju od 28 dana. Za ovaj virus inkubacija je do 14 dana. Ukoliko nema kontakta među ljudima dve dužine inkubacije virus ne može da preživi. Logistika je tu važna, postoje brojni modeli kako se nabavljaju namirnice. Ako se to desi (nadam se da neće iako ima dosta nedisciplinovanih ljudi) saznaćemo koji model je kod nas.


Nadam se da mi epidemiolozi neće zameriti, samo sam pokušao da objasnim mere koje predlažu. Nije ni malo lako biti u njihovoj koži trenutno. Na slikama se vidi kako drugi pokušavaju da reše ovu situaciju sa epidemijom.
Takođe imam razumevanja za ljude koji se boje narušavanja komoditeta. Ali, bolje je da se mesec dana naruši nego da se uništi kompletan život.
Većina ljudi razume i poštuje ono što se radi, nažalost zbog manjine mogu da stradaju svi. Ta manjina sugurno nisu naši ljudi koji su dobili otkaze pa se vratili kući, niti su to migranti zarobljeni između kuće i željene destinacije.
Potrebno je strpljenje i mir. Razmirice moraju da se ostave po strani. Ima vremena za njih.
Takođe, nadam se da će oni koji šire laži (ne zabrinuti ljudi, već oni koji svesno teže lažima i haosu) biti kažnjeni najstrožijim mogućim kaznama.




Коментари

Постави коментар

Već više od godinu dana Google ne dozvoljava da komentarišem. Tako ne mogu da odgovorim. Zbirni odgovor za sve šarlatane, nadridoktore, mrzitelje ljudskog roda: "Jedino što umete je mržnja. Žalite se onom koga vidite u ogledalu, naučite nešto, smešno izgledaju vaši komentari i prilično bedno."

Популарни постови