Kako mali avaksi zamišljaju chemtrailse

Слика
Slučajno naletim na ovo ispod. Prvo sam se smejao pola sata a onda rešio da malo rušimo sneška.  Ovo su otrovi kojima nas trenutno zaprašuju kao komarce: 1.*-Pseudomonas Aeruginosa* – bakterija koja napada uglavnom ljudski dišni sustav; 2.*-Pseudomonas fluorescens* – bakterija koja uzrokuje infekcije krvi i dišnog sustava; 3. *-Serratia marcescens* - bakterija uzročnik upala pluća, upala mozga, upala srčanog mišića; 4.*-Mycoplasma* fermentes incognitus, vrsta pretpostavljeni patogeni mikroorganizam da je stvoren bioinženjeringom u SAD-u vojnih laboratorija i koji je pronađen u 45% američkih vojnika boluje od golfa tzv sindrom; 5.*-Streptomyces i druge vrste gljiva;* 6.*-Neke vrste kvasaca;* 7.*-Određene bakterije* koje sadrže specifične enzimi koji mogu modificirati ljudski genom; 8.*-barijeve soli;* 9.*-Aluminij* - čestice mikronskih dimenzija; (zanimljivo je da ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti imaju veću količinu aluminij u mozgu); 10.*-Etilen dibromid* (dibromoetan) C2H4Br2

Zagađenje vazduha i mi

Trenutno je veoma moderno pisati o zagađenju vazduha. Najveća fora, ide neka reklama na TV - vazduh ne možeš da vidiš, pogledam kroz prozor, mogu da ga vidim, svako od nas može da ga vidi. 
Neću da zamaram o nekim prilično nerazumljivim oznakama, veličinama čestica i ostalim tehničkim detaljima, to možete pročitati kod drugih. To su neke brojke i preporuke Svetske Zdravstvene Organizacije. 



Iza brojeva koji nam se serviraju stoji količina štetnih mikročestica koje se nalaze u jednom kubnom metru vazduha. Dnevno udahnemo oko 14.400  do 20.000 litara vazduha, što je 14.4 do 20 kubnih metara. to pomnožite sa brojem čestica i dobićete koliko dnevno štetnih čestica udahnete. Oko 20 kilograma vazduha se udahne.

Cilj je da se ne nađe više od 10 mikrograma u kubnom metru. To je količina koja može da se podnese. Objektivno, skoro je nemoguće globalno postići taj cilj. U vazduhu koji dišemo se nalazi bukvalno svašta. Počev od prašine, preko bakterija i virusa do teških metala, raznih gasovitih supstanci. Nije svaka supstanca otrovna niti štetna.



Pluća imaju mehanizam čišćenja. Zanimljivo je da se do 2012. godine nije tačno znalo, tada je Brian Button sa Univerziteta Severne Karoline objasnio mehanizam. Generalno je to bitno da bi se objasnilo kako radon deluje na pluća ali je primenjljivo na sve.

Svaka čestica veličine veće od 3 mikrona biva izbačena iz pluća nazad u atmosferu u roku od 30 minuta, one najmanje, najupornije, bivaju izbačene u roku od 6 sati. Cilije, deo alveola, mišićno tkivo slično dlakama napravi oko 1000 pokreta u toku jednog minuta. To lelujanje cilija onemogućava česticama da se vežu za zidove alveola.



Ako nešto prođe, a prođe zadrži se u mukoznom sloju gde opet zahvaljujući pokretima cilija biva izbačeno napolje.

Ono što prođe i taj deo biva izloženo napadima imunog sistema, pre svega izrazito agresivnim alveolarnim makrofagima koji neutrališu sve moguće. Ako ni to nije dovoljno orgnizam angažuje neutrofile.

Sve ono što prođe biva izloženo daljoj reakciji imunog sistema.

To je sve u redu kada se radi o zdravim osobama. Kod njih će 99.97% svega biti neutralisano u samim plućima. Ostatak je nešto sa čime se organizam lako izbori. O tome sam već pisao kod tekstova o udahnutim radioaktivnim česticama.

Problem je sa plućima koja su bolesna, kod starih ljudi i kod male dece. Cigarete direktno uništavaju cilije i njihovu sposobnost kretanja. Kod starih ljudi opada sposobnost odbrane. Kod male dece sistem još nije razvijen. Kod bolesti kod kojih stradaju sitni krvni sudovi, kao što je dijabetes, sposobnost odbrane je smanjena.

Ukoliko je enormno povećana zagađenost vazduha organizam će trošiti resurse na odbranu od čestica ali kod bolesnih neće biti u stanju. Kod ljudi koji su u početnim fazama nekih hroničnih bolesti doći će do respiratornih problema. Što više ljudi ima respiratorne probleme to je zagađenje veće i dugotrajnije.

Procena, prilično realna, je da imamo oko 10.500 prevremenih smrti zbog uticaja zagađenja, u Srbiji godišnje, kao i 4 prevremene smrti dece do 5 godina starosti. Procena je da će čak 90% pušača u zagađenim gradovima dobiti karcinom pluća, naravno, ne samo zbog zagađenja.

To nije problem od juče, traje decenijama. Svuda, ne samo kod nas. Vezan je i za globalno zagrevanje.

Da li postoji rešenje? Naravno. samo ne postoje čarobna i brza rešenja. Vrlo je jasno da bi najvažnije rešenje bilo izgradnja nuklearnih elektrana koje ne samo da imaju daleko manje štetnih sastojaka nego ijedna druga energija, već i omogućavaju nižu cene električne energije, što bi ohrabrilo ljude da ne lože bio masu i fosilna goriva.
Dalje, omogućavanje nabavke automobila koji zagađuju manje. Neko je negde napisao da bi u konačnom proračunu bilo jeftinije za državu da poklanja prevozna sredstva sa niskim zagađenjem.

Коментари

Популарни постови са овог блога

SZO počela da širi pseudonauku

Kako iznervirati radiologa

Kvantna Medicina - šta tu nije jasno?