Kako medicina laže (a da to ne zna)
Medicina se smatra naukom o istini – dijagnoze su zasnovane na dokazima, a terapije na kontrolisanim studijama. Međutim, čak i najpreciznije metode (poput CT-a ili MR-a) mogu nesvesno zavarati – i lekare i pacijente. Kako tokom dijagnostike nastaju sistemske laži , i zašto ih često ne prepoznajemo? 1. Dijagnostičke metode nisu nepogrešive: Lažno pozitivni i negativni nalazi Statistička ograničenja : Osetljivost i specifičnost testova – nijedan nije 100% tačan (npr. mamografija ima ~85% osetljivost). Primer: Pacijent sa "suspektnim nodulom na plućima" može biti lažno obeležen kao oboleli od raka (a u pitanju je infekcija). Tehničke greške : Artefakti na MR-u (npr. zbog pokreta pacijenta) koji se tumače kao patologija. "Overcalling" – tendencija radiologa da preterano opiše nalaz kako ne bi propustio ništa (strah od tužbi ili fundamentalno nerazumevanje patologije). 2. Dunning-Kruger efekt: Zašto pacijenti pogrešno tumače nalaze "Doktor Google" ...
