Zombi apokalipsa je počela

Civilizacija je izumela penicilin, internet i teleskope, a i dalje najviše klikova dobija naslov koji zvuči kao da krije zabranjenu istinu. Ništa ne privlači pažnju kao diskretna najava kraja sveta uz jutarnju kafu. Istina, zombiji nisu baš omiljeno sredstvo za plašenje ljudi od strane antivaksera i ostalih smutljivaca željnih tuđe krvi. Suviše je to komplikovano za njih a i ne mogu da se snađu u filozofskim aspektima. 


 

Šta zombiji zapravo simbolizuju

1. Strah od gubitka identiteta

Zombi nije samo mrtvac koji hoda. To je telo bez ličnosti. Filozofski, on je negacija subjekta. Nema svesti, nema volje, nema unutrašnjeg sveta.

→ Parafraza: čovek sveden na biologiju.

U tom smislu, zombiji su anti-Dekart. Descartes kaže mislim, dakle postojim. Zombi postoji, ali ne misli. Ontološka uvreda.


2. Kritika društva mase

Od Romerovih filmova nadalje, zombiji su alegorija potrošačkog društva, konformizma i bezlične kolektivnosti. Masa koja se kreće zajedno, bez razmišljanja, vođena instinktom.

→ Parafraza: društvo bez refleksije.

Zato često napadaju pojedinca. Ne zato što su zli, nego zato što je individua anomalija u sistemu uniformnosti.

"Svi me zovu "Izvinite", iako na mojoj pločici sa imenom jasno piše "Jordan". Kao da ljudi zapravo ne postoje dok rade. Radnici su samo alati koji ne bi trebalo da imaju osećanja ili ličnosti. Ne postajete čovek dok se vaša smena ne završi. Do tada, svi smo samo zombiji. Mi smo mrtvi za svet: zaraženi ljudi koje treba izbegavati, osim ako, naravno, neko ne treba da zna gde se nalaze četke. " (J. Cornell Michel)

3. Strah od epidemije i gubitka kontrole

Savremeni zombiji skoro uvek nastaju virusom. To ih pretvara u metaforu:

  • pandemija

  • biološkog rizika

  • tehnološkog izmaknuća kontroli

→ Parafraza: civilizacija koja sama proizvodi sopstvenu apokalipsu.

Drugim rečima: zombi apokalipsa je SF verzija rečenice
"Rekli smo ti da ne diraš to u laboratoriji."


4. Filozofski eksperiment o svesti (p-zombies)

U filozofiji uma postoji pojam filozofski zombi: biće koje je spolja identično čoveku, ali nema subjektivno iskustvo.

To se koristi da se testira pitanje:

da li je svest nešto više od fizičkih procesa?

Ako takvo biće može postojati, onda svest nije samo neurohemija. Ako ne može, onda jeste.

Zombi tu postaje misaoni alat, ne horor čudovište.


5. Strah od smrti bez transcendencije

Klasična čudovišta imaju smisao: vampiri su besmrtni, duhovi imaju svrhu, demoni imaju volju. Zombi nema ništa od toga. On je:

  • mrtav

  • prazan

  • mehanički

→ Parafraza: smrt bez metafizike.

To je najdublji horor: postojanje bez značenja.


 "Nikada nisam imao vremena za romantične veze. Imam mnogo važnijih stvari o kojima treba da brinem, kao što je spašavanje sveta od zombija. "

 

Najkraći filozofski prevod zombija

Ako bismo ih sabili u jednu ideju:

Zombi = telo bez duha + društvo bez individue + život bez smisla.


Ljudi misle da vole zombi filmove zbog akcije. Ne. Vole ih jer podsvesno osećaju da je najstrašnija stvar ne čudovište, nego mogućnost da postaneš prazna verzija sebe.

U prevodu, zombi nije čudovište koje dolazi spolja. To je upozorenje koje dolazi iznutra.

 


Naravno, ništa kao pitanje o virusu koji pretvara ljude u zombije da ulepša jutro čovečanstvu koje već jedva upravlja običnim gripom. Ali dobro, nauka na sto.

Pravi “zombi virus” kao u filmovima ne postoji i ekstremno je malo verovatan.

Ali… postoje patogeni koji mogu izazvati zombi-slična ponašanja. I to ne u teoriji nego u prirodi, sada, pred našim očima.


Šta bi morao da ima pravi “zombi virus”

Da bi nešto realno podsećalo na zombije, patogen bi morao da ispuni nekoliko ekstremnih uslova:

  1. Precizno ciljanje mozga
    Morao bi da napada specifične neuralne mreže:

    • frontalni korteks → gubitak inhibicije

    • amigdalu → agresija

    • hipotalamus → glad/instinkt

  2. Očuvanje motorike
    Ne sme da paralizuje domaćina. Većina neuroinfekcija onesposobi telo, a zombi treba da hoda, trči i ujeda.

  3. Manipulacija ponašanjem
    Ne samo bolest, nego aktivna kontrola ponašanja.

  4. Efikasno širenje
    Mora da se prenosi lako i brzo, recimo pljuvačkom ili ugrizom.

  5. Spor pad funkcija
    Prebrza smrt = loš prenos. Previše blaga infekcija = nema efekta.

Drugim rečima, takav virus bi morao da bude evolucioni genije. Priroda je pametna, ali nije scenarista horora.



Realni primeri “zombi kontrole” u prirodi

1. Gljiva koja upravlja mravima

Ophiocordyceps inficira mrava, preuzima njegov nervni sistem i natera ga da se popne na biljku i ugrize list. Tu umre, a gljiva iz njega izbaci spore.

To je bukvalno biološka marioneta.


2. Besnilo (rabies) – skoro filmski scenario

Virus besnila:

  • povećava agresiju

  • izaziva hiperreaktivnost

  • prenosi se ugrizom

To je najbliže stvarnom “zombi virusu” kod sisara. Razlika je što brzo ubija i ne daje dug period funkcionalnosti.


3. Parazit koji menja ličnost

Toxoplasma gondii menja ponašanje pacova tako da se ne boje mačaka. Zašto? Jer parazit želi da završi u mački gde se razmnožava.

To nije bolest. To je biološki plan manipulacije.

Kod ljudi postoje studije koje sugerišu suptilne promene ličnosti, ali ništa nalik zombijima.


Najbliži realistični scenario “zombi epidemije”

Ako bi se ikada dogodilo nešto nalik tome, to gotovo sigurno ne bi bio jedan patogen nego kombinacija:

  • neurotropni virus (poput besnila)

  • mutacija koja usporava smrt

  • faktor koji povećava agresiju i impulzivnost

Čak i tada, rezultat bi bio:
teško bolesni, dezorganizovani ljudi
a ne koordinisana horda.

Filmovi vole organizovane zombije. Biologija proizvodi haos.


Filozofsko-naučni zaključak

Prava prepreka zombi apokalipsi nije moral, vojska ni vakcine.
To je kompleksnost mozga.

Mozak nije prekidač ON/OFF. To je orkestar sa milijardama instrumenata. Patogen koji bi svirao tu simfoniju bez da je uništi morao bi da bude sofisticiraniji od bilo kog poznatog organizma.


Najtačnija naučna verzija zombija već postoji:
ljudi čije ponašanje oblikuju mikroorganizmi, hormoni, stres i društvo, a oni misle da su potpuno slobodni.

Zvuči manje dramatično od apokalipse, ali je daleko realnije. I iskreno, mnogo jezivije.

 "Osećam kajanje zbog čoveka koji smo jeli ranije ove večeri. Tehnički, nismo ga ubili, ali znam da se ubio jer smo bili u njegovoj kući. Da li se i dalje smatra ubistvom ako ste zombi? Možda bi trebalo da razmišljam o tome kao o kupovini namirnica; To zvuči mnogo civilizovanije."

  

"Većina ljudi ne veruje da se nešto može dogoditi dok se već ne dogodi. To nije glupost ili slabost, to je samo ljudska priroda." napisao je Max Brooks u knjizi World War Z, naravno knjiga je o zombijima ili možda o ljudima. Treba je pročitati. Priča o zombijima ustvari je priča o nama. U knjizi sam opisao raspravu o Noćnom kralju, ovo je slično, jako slično.
 
 

 

 

 

Коментари

Популарни постови